субота, 21. март 2015.

ZBOGOM MOJE SRETNO DETINJSTVO






                                 



Jedan dan iz dnevnika ili Zbogom moje srećno detinjstvo




Ako ne znate šta je video nadzor nikako ne pitajte mamu i tatu...oni će vam kao iz topa odgovoriti -
-“To smo mi!”
-”Kako vi?” -pitam ja!
-Tako lepo...24 sata pazimo na tebe, netremice te posmatramo, da te slučajno neko ne ukrade ne daj Bože, da ne padneš i ne povrediš se, posmatramo da li si namestio krevet, doručkovao, gledao da li si napisao domaći, izbacio djubre napolje, izveo psa u šetnju, da li si završio svoje obaveze...
Eto tako mi kažu...a to uopšte nije video nadzor! To je špijunaža! Zadiranje u privatnost, kršenje dečjih prava!
-”Ma šta mi reče!”, kaže mama- “Onaj ko hoće prava, mora da ima i obaveze. Od danas ti je obaveza i krevet za sobom da spakuješ, dovoljno si velik!”
Eto tako sam ja prošao sa roditeljima...a samo sam postavio glupo pitanje jer sam čuo da u školu uvode video nadzor sa kontrolom pristupa.
Umalo ih ne upitah šta je to kontrola pristupa, ali sam se suzdržao.
Kontrola je strašno ružna i opasna reč...!
A koliko je opasno to sam shvatio tek u školi.
































Nismo više mogli da izađemo iz glavne školske zgrade kad smo hteli, ona grozna brava koja se otvara na otisak prsta nam je svima poremetila planove o bežanju sa časa. I kad god bi pravili neke gluposti bili bi snimljeni putem kamera.
Kad god imamo neki kontrolni učiteljica nas ostavi same i ode u prostoriju sa video nadzorom, posle podeli kečeve svima koji su prepisivali.
Kaže- “Sve sam videla!”
Pa naravno da je videla, kad kamera sve snima. I posle sve to prenese roditeljima, pa onda budem naknadno kažnjen!
































Ne znam kako ću sve ovo izdržati do završetka osnovne ali obećao sam sam sebi da ću srednju upisati samo tamo gde nemaju kamere. Ovo do kraja života neće moći da se izdrži!
Završen je onaj srećan period detinjstva kada si mogao krivicu da prebaciš na nekog drugog a ti da se izvučeš samo na umilne reči i tugaljiv pogled. To više ne pali.
Zbogom moje srećno detinjstvo, ne traja mi dugo. Zbogom bezbrižnosti! Zbogom glupostima!
Strašni svete stigao si!

(Iz dnevnika jednog četvrtaka jedne Osnovne škole)

Нема коментара:

Постави коментар